Bila jednom jedna zemlja u kojoj smo, verovali ili ne, živeli više manje srećno sa svima ovima sa kojima se danas stalno nešto prepucavamo. Nije to bilo tako davno, samo su na vlasti izgleda bili nešto pametniji ljudi. Nebitno.
Ono što je bitno je da je „region“, taj eufemizam za bivše republike u kojima se govore jezici koje svi zovemo drugačije, a odlično se razumemo kad hoćemo, dom mnogih briljantnih pisaca. Većina je svoje prve autorske korake napravila posle 1991. godine i zato su nam neki od njih još uvek nepoznati. A ne treba da bude tako. Mnogo je razloga zbog kojih čitanje pisaca koji stvaraju na BSHC jezicima ume da bude veliko zadovoljstvo. Ne samo zbog nepobitnog kvaliteta, već i zbog zajedničke istorije, jezika i mentaliteta, kodova koje mi ovde lakše dešifrujemo od čitalaca iz nekih daljih i kulturološki različitijih zemalja.
Otkrivanje vrsnog pisca iz Hrvatske, Bosne, Crne Gore…a zašto ne i ostalih ostrva koja danas plutaju na prostoru nekadašnjeg jugoslovenskog kontinenta nije mnogo drugačije od otkrivanja takvog autora iz Srbije. Ma koliko nam u tome neki zdušno odmagali mi se, ipak, jako dobro razumemo.
Porijeklo je roman u kom Saša Stanišić pripoveda o svom putu iz rodnog Višegrada do nemačkog Hajdelberga, pa opet nazad u bosanske planine, svojoj baki. Ovo je knjiga o radosti, bolu i nostalgiji za zemljom koja više ne postoji, ali i nežan roman o ljubavi, dirljivo opraštanje od bake koja tone u demenciju.
Nakon što nas je osvojila svojim prvim romanom Uhvati zeca, Lana Bastašić se novom knjigom Mliječni zubi potvrđuje kao moćan glas nove generacije. Bez romantizovanja detinjstva iz perspektive odraslih, Mliječni zubi govore o tome šta znači biti mali čovek u tuđem svetu i učiti njegova pravila iz pogrešno postavljenih obrazaca. Ovo je zbirka brutalnih, emotivnih, impresivnih priča, priča koje ćete iznova čitati i mnogo puta prepričavati.
Osmica je zbirka ranih radova Rumene Bužarovske, kojom je danas vodeća regionalna autorka kratkih priča pre deset godina krenula da osvaja književnu publiku. Nepretenciozan jezik, surova realističnost i britak, nemilosrdan humor – sve ono što krasi autorkin kasniji opus sakupljen u zbirkama Moj muž i Nikuda ne idem – pomalja se već u ovoj knjizi koju nipošto ne treba propustiti.
Sandale su neobična i uzbudljiva knjiga, koja je u početku bila zbirka priča objavljena pod naslovom Fasung, a posle deset godina je prekrojena, nadopisana i majstorski sklopljena u roman. Zajedno s romanima Nigdje, niotkuda i Ljepši kraj, Sandale čine svojevrsni triptih u kojem nam Sejranović na svoj osobeno sentimentalan, samokritičan, samoironičan i pomalo narcisoidan način otkriva sebe.
Rod je roman u kom Jergović kroz sudbinu vlastite porodice govori o stoleću Srednje Evrope i Balkana, roman koji poput železnice premrežuje epohu i krajeve, zemlje koje su se smenjivale, istoriju koja je bila nemilosrdna. Od pradede i početka dvadesetog veka do današnjice i autora i njegove sudbine Rod je magnum opus Miljenka Jergovića, autora kog s pravom možemo nazvati Ivom Andrićem našeg doba.
Ljepši kraj je središnji deo romaneskne trilogije koju još čine romani Nigdje, niotkuda i Tvoj sinHuckleberry Finn. Reč je o jednom od najzaokruženijih i najzanimljivijih pripovedačkih opusa na postjugoslovenskim prostorima, pa onima koji dosad nisu čitali Bekima Sejranovića Ljepši kraj može da bude početak jednog fantastičnog književnog putovanja.
Roman koji uverljivo progovara o ženskom prijateljstvu, temi zanemarenoj u našim književnostima. Le(j)la i Sara verovatno su najupečatljivije heroine sa stranica neke knjige u ovom veku koje govore jezikom s kojeg nam ne treba prevod. Njihovo odrastanje, sazrevanje, lomovi i sve zakrpe kojima su proštepane predstavljaju vrhunski čitateljski izazov i nagradu u jednom.
Mašine priče, i nepretenciozne i pomno promišljene, uistinu su jezive (ne poziva se uzalud u jezičnom lapsusu na Kafku), na momente i stravične, taman koliko i stvarnost u kojoj živimo, ali i neopisivo smešne – za nasmejati se na sav glas, sebi i svemu oko sebe.
Kako izgleda kada velika spisateljica odluči da se poigra žanrom popularno zvanim „ljubić“? Rezultat je delo koje već gotovo 40 godina privlači čitateljke i čitaoce, kratak ali beskrajno zabavan, duhovit i subverzivan roman. Uzimajući za glavnu junakinju idealnu čitateljku ljubića i provodeći je kroz niz situacija prepoznatljivih kao tipično „žensko iskustvo“, Dubravka Ugrešić lucidno pokazuje do koje se mere naša svakodnevica oblikuje prema stereotipima.
Godina je dve hiljade dvadeset i neka, Hrvatska je i dalje članica Evropske unije, ali njena ekonomija je na kolenima, turizam se urušio zbog prekomerne gradnje i epidemije trbušnog tifusa za koji su neprovereno optuženi islamski teroristi. Jedina svetla tačka i dalje je fudbalska reprezentacija koja žanje uspeh za uspehom.
Svojim najnovijim romanom Proslava Damir Karakaš vraća se među sene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi i vodi nas na napeto putovanje kroz vreme, prirodu i običaje, putovanje na kojem, ipak, kao da sve stoji.
Nakon što je prethodnom zbirkom priča Moj muž postala regionalna književna zvezda, Rumena Bužarovska novom knjigom pomera granice kratke forme i potvrđuje se kao možda najbolja autorka ovog žanra na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru.
Koja je najbolja prilika za pospremanje, za bacanje nepotrebnih, nagomilanih stvari, za pronalaženje onih za koje smo smatrali da smo ih davno izgubili, za arhiviranje, za slaganje i preslaganje? Tako opsežan zadatak čovek si ne može davati često u životu. Najbolja je prilika za to selidba. No često selidbe znaju biti hektična pakovanja u kutije koje će ostati neotvorene. Retki su oni koji mogu da rade inventuru, sagledavaju stvari i polako o njima odlučuju.
Zbirka od dvanaest priča u kojima su lagane, ženske teme na koje nas upućuju nazivi priča svojevrsna klopka za čitaoce koji veoma brzo, već nakon prvih uvodnih rečenica, kliznu u ludilo i užas naše stvarnosti.
Veličanstvena knjiga najveće jugoslovenske spisateljice, postmoderno remek-delo, koje je kada se 1988. pojavilo izazvalo tektonske poremećaje na tadašnjoj literarnoj sceni donevši autorki NIN-ovu nagradu za roman godine. Izvodeći na romanesknu pozornicu celu galeriju likova i priča, naoružana bespoštednom ironijom, Dubravka Ugrešić otkriva ne samo tužno-smešnu stvarnost naše neposredne prošlosti, socijalizma sa ljudskim likom, nego i nagoveštenu buduću stvarnost koju sada živimo.
Duhovita i potresna priča o zamkama u koje se uhvatila naša generacija. Kritika potrošačkog društva, koje želi sve osim računa odmah. Ovo je priča o snovima na koje su nas ’navukli’.
Priča o Sarajevskom atentatu, o našima i o njihovima, a ustvari o tome da su i jedni i drugi naši. Da li je sve u ovom romanu istina, ili je izmišljena pripovest, omladinski avanturistički roman koji je tužno završio? Knjiga je to koja tera na razmišljanje i promišljanje, koja povest ovih prostora propituje bez ideološkog bremena.
Ekipa nekadašnjih maturanata, danas skoro sedamdesetogodišnjaka, odlučuje da ponovi svoje matursko putovanje brodom, tokom kojeg se zapliću i raspliću nekadašnje antipatije i simpatije, razotkrivaju međusobni odnosi i stavlja tačka na iluziju kako se neke stvari mogu ponoviti. Vrhunsko delo jednog od najboljih regionalnih autora za koje je sasvim zasluženo osvojio brojne književne nagrade.